Anđeo

Djeca s poteškoćama u razvoju su prvenstveno djeca. Imaju i oči i uši i usta i nos. Imaju toplo srce koje ne zna za zlo. Njihovi senzori su često tupi i otežavaju im snalaženje u životu, ali isto tako onemogućavaju zlu da pristupi tim malim srcima junačkima.

Ja sam ponosna mama ovog neobičnog dječaka. Moj mali sin je ljudina. Moj najbolji prijatelj. Moja ljubav. Najbolja osoba koju poznajem. On je netko tko daruje samo iskrenost. Ne zna za skrivenu namjeru, ne poznaje laž. Voli srcem, više nego rukama i poljupcima.

Mi ga zovemo dijete s posebnim potrebama. No, istina je da su njegove potrebe vrlo obične i nikako posebne. On traži vrlo malo u svom svijetu. Potreba nastaje u trenutku kada želimo da postane funkcionalni dio našeg svijeta. U trenutku kad ga ovakvog, nerazvijenih senzora, želimo uvući u naš svijet u kojem se ukorijenilo zlo. U kojem su zavist, ljubomora, oholost i taština zagospodarili ljudima. Da, upravo tada je on dijete s posebnim potrebama jer se na takav svijet teško prilagođava.

Njegov svijet je potpuno običan, do mjere da je svakome od nas neobičan. Njegova ljubav je jednostavna i bez ushićenja.

                                                       Aida-Ida