"Puno sam naučila uz dijete s posebnim potrebama. Puno sam naučila o njegovim dijagnozama, među kojima su Phelan-McDermidov sindrom,cerebralna parsliza, autizam.......
Također sam puno naučila o sebi i o drugim ljudima. U nekima prisutnost mog sina budi najbolje, a u nekima najgore"
Tijekom sinovog odrastanja doživjela sam različite neugodne reakcije, uključujući pitanja "Zašto tako čudno gleda?", savjete "Trebali biste ga naučiti,viditi očnom dr", ruganje i pokazivanje prstom, sažaljenje... S vremenom se nauči nositi s time, no priznajem da je bilo dana kada to nije lako.
S druge strane, na svom sam životnom putu, upravo zahvaljujući sinu, srela i neke divne ljude, a jedan takav susret dogodio se u čekaonici kod liječnika, kad sam kako bi izbjegla neugodnosti, sa sinom odmah otišla u pregrađeni dio za djecu.
"On ne govori nego veselo vrišti kad je uzbuđen. Bili smo sami u prostoru za igru. Između nas i ostalih pacijenata bili su veliki prozori, pa se činilo da nikome ne smeta. Dobili smo nekoliko radoznalih pogleda i pokoji osmijeh. Kad smo napokon ušli u ordinaciju, moj sin je bio nespreman na suradnju kao i inače. Ni ne krivim ga nakon toliko različitih pretraga i tretmana na kojima je bio tijekom godina. Kasnije me na recepciji dočekala poruka koju je neka žena ostavila za mene."
Malo zabrinuta prije nego što sam otvorila papirić, a na njemu je pisalo ovo:
Htjela sam vas zagrliti - činilo se kao da vam treba zagrljaj.
Vaš sin je krasan dječak i nadam se u vaš život unosi puno ljubavi i radosti.
Zadržite osmijeh!
U potpisu je bila mama dječaka s Aspergerovim sindromom, jednim od poremećaja iz autističnog spektra.
Kada sam kasnije u autu ponovno pročitala poruku, zaplakala sam od ganuća. "Baš mi je to trebalo. I da, on zaista unosi puno ljubavi i radosti u moj život! Bila je to divna gesta od nekoga tko me razumije. Mame djece s posebnim potrebama zaista jedne drugima čuvaju leđa!",
Aida-Ida
Nema komentara:
Objavi komentar